petak, 08.08.2008.

Post za sve ljude koji su mi pomogli na bilo koji način u životu

Petak je navečer i umjesto da sam na Zrću sa društvom ja sjedim doma i slušam kišu kako mi pada po prozoru.Mislim da po prvi put pišem post smiren i normalan,ali daleko sam od sreće=(...Post je najviše nastao iz razloga šta svima dugujem ispriku i veliku zahvalu.Ispriku dugujem za sve šta sam ja krivo učinio i nisam slušao kad su mi htijeli najbolje,ali svejedno su tu ostali za mene.Priznajem,mogao sam izgubit sve te drage ljude zbog svih sranja koja sam izvodio i to ih je počelo živcirat,ali pomagali su,svatko na svoj način kad bi ja napravio neš loše.Dajem primjer:Olić mi je zavalio šamarčinu kad sam jedva živ ostao,Robi isto,Jova i Mifta su to riješili ignoriranjem,dok je Bubi pomagao savjetima,ali da ne zaboravim i frendice koje su mi pomogle da otkrijem šta se ženskama vrti po glvai,a to su:Patricia,Valli,Marina,Jelena,Keza,Vlatka,Ana i naravno Kiki čiji dečko je skočio kad sam se napio i počeo plakat u Allienu.Mislim da ćemo se svemu ovome smijat za koju godinu,jer stvarno..Šok do šoka...Moram isto tako reć odluke koje sam donio u životu.Nakon prometne koju sam skoro imao prije tjedan dana i isti taj dan sam vidio dijete praktički polumrtvo na cesti u krvi,shvatio sam da nikad ne znaš kad će ti se nešto dogodit sasvim slučajno šta će te ubit i na koji način i da ga treba živjet koliko gosd da šugav bio(moj primjer)..Onda sam odlučio da želim završit fax kako treba da kasnije mogu radit ono šta volim,a to je sva vrsta elektronike,ali spreman sam dakako bilo šta radit,ali imam cilj i ostvarit ću ga.Još jedna stvar ne manje bitna,a to je odluka donešena prije cca 2 mjeseca na kantridi iza bazena,a isto tako moje svojevoljno obećanje ,a to je da ću dokazat svim ljudima da ako neš kažem da to mislim iskreno i oni koji su me omalovažavali da nisam ničija budala i ljudima koji su mi 4 godine htjeli upropastit život šta su na kraju uspijeli zbog izmišljenih priča da varam cure bla bla,a najveća odluka je da neću još duuuggoooo vremena imat curu niti išta vezano za to jer ne želim mučit sebe dok voli jednu,a ne želim niti povrijedit nikoga,jer sam jednu osobu već dovoljno povrijedio tako da ću žalit dok sam živ.Još jednom hvala svima koji su bili uz mene i nek se ne ljute oni koje sam slučajno izostavio,ali ako ikome išta bude trebalo tu sam...Pozzzz

nedjelja, 18.05.2008.

Novi post-----bez naslova=)

Pišem ovaj post onako,valjda iz dosade ili neke bedare,a i zbog vremena,ma može biti milijun razloga,ali samo je jedan....Eto malo da napišem par rečenica o svemu šta se dogodilo u posljednje vrijeme točnije 2 tjedna.Bilo je lijepih trenutaka najviše u ova dva posljednja petka,ali samo mogu reć da sam opet vidio kako je to biti sretan,pa makar na trenutak,a najžešće je šta nije bilo ništa,ali kako ljudi znaju reć da je za sreću potrebno full malo,ali čudno je kako to malo baš najviše fali.Svakim danom se pitam šta je to SREĆA.Nekima je sreća kad dobiju auto,pare ili bilo kakvu vrijednu stvar,ali to su većinom materijalisti koji nisu svijesni kako su zapravo žalosni i da si moraju kupit auto da bi se osjećali sretnim,ali to je neko moje gledište stvari koje ne mora bit točno,jer sreća se razlikuje kao i ljudi .Meni je sreća samo jedna bila i ostala,kad je blizu ja sam full sretan i osjećam se kao list na vjetru,mogao bi poletjet,ali toliki anđeo nisam=)...,ali kad je daleko,onda to više nije sreća,već tuga....Svakim se danom nosim s razno-raznim sranjima,ali ne bi o tome,svi sve znaju koji su mi dakako najbliži.Al dosta o stvarima koje bediraju.Moram se pohvalit da sam uspio dat ispit na faxu i tako malo,ako nedam još najmanje jedan odustat ću i onda za dalje ne znam,šta setiče auta,još moram sačekat kako ne bi negdje namjerno okrenuo volan,jer su me starci uhvatili kako želim napravit sranje i tako,ali jebeš sve te vrijednosti,ipak nije u šoldima sve,kako ide jedna pjesma...Treba bit prvo sretan i zadovoljan iznutra kako bi se mogao nosit sa svim problemima ovog usranog života.Oni koji su iskusili sve to,znaju kako je kada te sve veže za bivšu ljubav,makar bila daleko....Fali tako malo,ali to malo nam je nekad najpotrebnije....Pozz svima i mojoj ekipi,a najviše Robiju koji mi pomaže najbolje šta zna,zahvalan sam mu do kraja života,pitanje je samo kad će taj kraj...pozzzz....

srijeda, 30.04.2008.

....Vjerovanja....

Hm kakav naslov,čudim se samom sebi...hehe naravno da ne...nisam debil kao šta to večina glumaca misli,a ima i glumica dakako,njih najviše jer glumci se riješavaju na drugi način....Uglavnom,sinoć sam malo razmišljao o razno raznim stvarima...Shvatio sam pun kurac stvari nakon dosta vremena....Naravno da ću reć sve,upravo zbog maloprije spomenutih ljudi....Shvatio sam da imam jako dobre frendove s kojima se može pričat,zajebavat,ubijat,lokat,štagod jer ipak su frendovi,pravi frendovi kojima je stalo do mene takvog kakav jesam i takvog me vole,ne moram se pravit ili šutit da neš ne sjebem,ako neš mislim to im i kažem i gotovo,dok kod nekih ljudi ne mogu ni normalno popričat s njima i reć im šta mislim i osjećam a da me se ne ismijava sa frendicama ili takozvanim frendovima na kavi...Nakon nekog vremena sam shvatio dosta stvari za koje nisam ni sanjao da se stvarno mogu događat,pogotovo kad "postoji"ljubav",samo je najžalosnije od svega šta kad ja nešto iskreno kažem,ispada da lažem kako bi došao do nekih glupih ciljeva,to rade debili koji kažu neke stvari kako bi ispalo bogzna šta,a zapravo je samo još jedan debil s debilnim izrazom lica...I mene se može smatrat debilom,ali zaboli me briga jer ja sam miran i znam da sve šta sam rekao da sam i mislio i dakako iskreno sam to rekao,bilo kome...Ali najbolje od svega je prvo sa sobom riješit u glavi sve i onda reć,a ima ih koji misle da su riješili pa lažu sve oko sebe i seru o mnogočemu,ali meni je drago šta ja nisam takav....Želio bi svima reć koji još nisu doživili duge veze olfa pune ljubavi i svega da uvijek budu malo suzdržani jer kad si predobar zapravo ispadaš đubre,a to nitko nije zaslužio,ne na ovakav način kada se ljubav zamjeni avanturom...Pozzz...Ekipo hvala šta postojite....

četvrtak, 24.04.2008.

8 bitnih stvari za normalnu vezu

Svatko tko je ikad bio u vezi zna koliko komplikacija donosi odnos između dvoje ljudi. U trenutku kad drugoj osobi poklonite svoje povjerenje, svoje srce i pažnju (i ona vama) dolazi do promjena. Oboje se mijenjate, htjeli to ili ne. Do kakvih promjena će doći, ovisi o vama i vašem partneru, ali što prije shvatite kako graditi vezu, to će vaša veza biti uspješnija i lakše održiva.
Veza između dvoje ljudi je baš poput cvijeća. Morate ga zalijevati i brinuti o njemu kako bi ono raslo i cvjetalo. Ako zaboravite na cvijet, on se suši i polako umire. Ista stvar se događa i sa vezama. U trenutku kada prestanete brinuti i graditi vašu vezu, propast počinje - ljubav umire

Zato je prva ključna stvar za sretnu vezu uvijek raditi na njoj, graditi je, njegovati. Znate one male znakove pažnje koje automatski radimo na početku veze - iznenadan poljubac, mali poklon, i druge male stvari koje radimo isključivo kako bi usrećili partnera i izazvali osmijeh?! E pa sa takvim znakovima pažnje nemojte nikad stati.
Druga ključna stvar za sretnu vezu kad vas nešto muči, kad vam nešto smeta - razgovarajte. Recite partneru razloge svog nezadovoljstva normalnim tonom glasa. Nemojte optuživati već ponudite dogovor/kompromis. Ako šutite o problemu, on neće nestati već će se nezadovoljstvo kumulirati dok ne eruptira u svađu koju je potom mnogo teže umiriti.
Ne igrajte igrice-pritom ne mislim na seksualne ili zabavne igrice, već na one podle igrice kojim želite raskrinkati i povrijediti protivnika. Vaš partner nije konkurencija, nije protivnik, on je ono što i sama riječ kaže - PARTNER.
Pa se tako prema njemu/njoj i ponašajte.
Pokažite svoju ranjivost-možda su vas učili da veliki dečki ne plaču (muški spol) ili da morate biti hladnokrvna kučka kako bi uspjeli na ovom svijetu (ženski spol) i to je vjerojatno istina kada se radi o vašem stavu prema svijetu, ali ne i kad je riječ o vašem partneru. Sa partnerom si možete dopustiti trenutke ranjivosti. I muškarci i žene se vole povremeno zaštitnički ponašati prema svojem partneru, ali i osjetiti zaštitu od partnera. Pokažite jedno drugome da ste si potrebni.
Još jedna ključna stvar za sretnu vezu je Prihvaćanje Unatoč tome što je normalno da dolazi do promjena u karakteru oba partnera tijekom veze, te je poželjno da se partneri u nekim stvarima prilagode jedno drugome, vaš partner je ipak osoba - individua sa svojim vrlinama i manama. Prihvatite ga/ju takvog kakav jest ili otiđite. Nemojte od partnera raditi nešto što nije. Naravno, to ne znači da trebate trpiti njegovu lijenost ili njenu neurednost i slične mane koje se mogu promijeniti, a bitne su za vaš zajednički život, već na karakterne osobine. Npr. ne možete nekog natjerati da zavoli planinarenje, ako mu je draže sjediti kod kuće.
Slijedeća ključna stvar - Zajedničko vrijeme Ukoliko imate mnogo zajedničkih interesa, problema ovdje vjerojatno neće biti, ali ako se razlikujete po pitanju načina na koji provodite slobodno vrijeme, potrebno je dodatnu pažnju posvetiti ovom segmentu veze. Preispitajte sve svoje interese i vjerujem da ćete naći barem jedan u kojem možete oboje uživati. Odredite si vrijeme u tjednu koje je rezervirano samo za vas dvoje i provedite ga na dogovoreni način.
Ambicije i ciljevi-svatko od nas ima neke svoje ambicije i ciljeve. Ponekad se nađu partneri sa istim ciljevima pa im se lako posvetiti, ali uglavnom se radi o dvjema osobama sa različitim karijerama i željama. Razgovarajte o tim ciljevima, pružite podršku jedno drugome i uključite se u ostvarenje partnerovih ambicija.
Samo dvosmjernom komunikacijom i planiranjem ćete oboje ostati u mogućnosti da održite vezu čak i kad ostvarenje neke ambicije zahtijeva određeno žrtvovanje od strane jednog partnera.
Iako rad na ljubavnoj vezi puno puta zahtijeva određeno žrtvovanje, odricanje i kompromise, nemojte dopustiti da se sve lomi samo na jednog od partera. Nemojte samo vi biti ti koji će se uvijek odricati, ali nemojte dopustiti niti da samo partner stalno radi ustupke.

ponedjeljak, 31.03.2008.

Oprost i ponos????Hm šta je to???

Hm ovaj put neću bit toliko direktan jer kao šta se vidi iz priloženog imam novi design i još malo pa će i slike,malo drukčijih tj novijih,ali otom potom,trenutno sam toliko lijen da mi se neda živjet,doslovno mi se neda kad vidim s kakvim se problemima susrećem odkad se probudim dok ne odem spavat,ako odem ima i neprespavanih noći i dana kad se nije ni jelo ni niš i upravo se zbog toga završilo na hitnoj,ali bilo je tu i mojih sranja,ali sve je to ne bitno,al neću o tome na blogu,jer ne želim bit predmet ismijavanja i tračanja na jutarnjim ili popodnevnim kavicama i takvim pizdarijama....Moram još napomenut da se nadam uskoro da ću se preselit iz ove mutave ulice u neku bolje jer napokon imam neš svoje,kao i autić koji mora na registraciju i onda je samo moj i moj i ne jebem živu silu više,ak me pukne neko sranje samo okrenem volan,dakako....Ugl.opet počinjem o tome,ali neću nastavit jer to je u mojoj glavi i točka...Nadam se da ću se preselit jer me svaki kutak ovog stana podsjeća na sretne dane pune lijepih stvari,pisaćih,kreveta,sobe pune svjeća i kauča u dnevnom itd,puno lijepih stvari,al nesmijem kazat...Naime ovaj post bi trebao bit o ponosu i oprostu....Hm evo mojih zaključaka...To su dvije različite stvari koje se ne mogu baš uspoređivat,jer kada zavoliš onako žešće gubiš ponos i sve ti postane oprost,ako je naravno potreban,sigurno da ima slučajeva koje ljubav ne može pokolebat,pa koliko god im teško i krivo bilo ne žele reć neke stvari zbog tog svog jebenog ponosa,ja ga imam,ali sam ga izgubio po putu do doma....Ne znam stvarno nisam toliko ponosan da bi mogao reć neke stvari vezane za mene i moje osjećaje bez imalo kajanja,znam da sam katastrofa,čak su već moji doma to skužili,sada sam stanju kada mi je sve ravno i kad nisam normalan,jer normalan čovjek ne može reć staroj da je kuja kakve nema,nije ok i žalit ću cijeli život,ali dobro zna šta je bilo pa me razumije....I još šta se tiče oprosta,tu se nema puno toga za reć osim,ako voliš,gubiš ponos i opraštaš,očito sam samo ja takav...jbg...Nadam se da ću uskoro napisat blog iz novog stančića....Pozdravi,hvala mojoj ekipi i svima koji me trpe,mene i moje ispade i razno razna sranja...eto toliko zasada.....

utorak, 18.03.2008.

Čemu tuga čemu bol???

Čemu tuga,čemu bol?To prokleto pitanje postavljam svaki dan,minutu,sekundu....I dakako nemam odgovor,kao ni na mnoga druga pitanja...Ne mogu vjerovat da se sva sreća i sve može pokvarit u par dana,to sam shvatio,ali dio koji ne kužim je ZAŠTO?Već kad su neke stvari počele funkcionirat dogodi se ono šta najviše boli,kraj dakako...Ne želim da to tako bude ili da se desi,jer smatram da postoji dosta toga da bi se moglo probat funkcionirat...Jasnije bi mi bilo da ne postoji ništa,niti je postojalo,ali dok postoje neki osjećaji i puno još toga uz osjećaje,ne znam šta mislit...Svi koji me znaju da samnom nije sve ok,pokušavam se držat kao da sam sretan i da nisam lud,ali recimo frend mi dođe neš mi kaže iz zajebancije ili bilo tko,ja poludim i po tome se valjda primjeti da imam nekih problema,ali ne želim ih nikome reć jer ne želim druge zamarat tim stvarima jer i drugi imaju i malo većih problema,ali jebiga to su sve problemi i svako ih pokuša riješit na sebi najbolji način,dakako i ja,ali nekad mi se čini da štagod da napravim i kažem da nikada niš ne znači,ali nadam se da je to samo još jedno moje glupo razmišljanje....Znam da nisam najpametniji i najzgodniji i ne znam šta,ali smatram da sam bar nekako ok šta se tiče mojih osjećaja,jer oko toga sam najiskrreniji i znam po sebi o iskrenim osjećajima ne možeš srat,srat može samo onaj koji nema srca ili samo želi doć do nekog cilja,ali ja hvala bogu nisam takav...To su ukratko neka moja mišljenja i zaključci koje sam donio u ovih tjedan dana skoro 2....Imam poruku za sve koji će ovo pročitat,da čuvate ono šta volite i da cijenite i volite,ako je iskreno....Pozz.

srijeda, 12.03.2008.

Opet ja

Neću trošit riječi uzalud jer nema smisla kad sve piše u naslovu...Eto opet post nastao iz dosade i malo bedare,ali držim se nekako,tu i tamo me prebaci,ali sam ok...Eto u proteklih par dana se dogodilo full malo toga...Uglavnom svaki dan rutina nakon tjedan dana sreće i uživanja,vratio sam se nekim "starim"navikama,najviše sam u Allienu u kojem mi je svakim danom sve veća banana,ali moram muljat ovim svojim budalama doma da idem na fax,jer znam da ću sjebat tako svoju budućnost,ali da iskreno kažem ja budućnost ne vidim,praznina....Sve šta sam htio i imao izgubio sam zbog svoje sebičnosti i svog teškog ponašanja,jer da išta valjam mrvicu bi bilo bolje i ne bi se događale neke stvari koje mi se događaju,samo znam da eto nisu vrijedne mog bediranja jer shvaćam da sam voljen i dalje bez obzira na sve,ali imam neki glupi osjećaj da sam samo jedna naivna budala,ali opet kad se sjetim nekih stvari izgubim taj osjećaj koji me prati par dana i jbg....Svi koji me znaju,znaju da u tih par dana ne mogu samnom niti popričat bez da ih pošaljem na mjesto odkud smo svi došli...Možda je sve ovo samo neka moja izmišljena vizija iz glave,nadam se da je i nadam se da će se neke stvari popravit na bolje jer glava me ubija totalno...Jbg u nadi je spas,a nada kurva:-)....Pozz

utorak, 11.03.2008.

Još jedan običan dan...=(

Eto,pošto buljim u ovaj komp i slušam neke srcecjepajuće pjesme,odlučio sam se napisat post...Kao šta većina zna,položio sam i dobio vozačku,a sada za cca 2 tjedna i auto,još samo to čekam pa da se negdje spucam....Ne znam zašto sam depresivan,mislim znam,ali ipak blog mi je u posljednjih par mjeseci krcat raznoraznih bedirajućih poruka,a i zašto ispadat glup kad jednostavno mogu napisat jednostavan post,pa se kasnije bedirat...Uglavnom....Prošli tjedan je bio strava totalno sve do srijede kad je počela tlaka sa faxom na koji ne idem više niti ću ić...Nema smisla...Dakako moram spomenut i vikend koji je bio jeben totalno.U subotu me brat pokupio i išli smo se "folirati" s autićem i zna se tko je vozio....Ja dakako....Cijelu subotu smo se sprdali i vozili se,napokon normalni bratski odnos nakon nekoliko godina,šta mi je full drago,otkrio sam da smo isti i po karakteru i ponašanju i reakcijama,šta je strava....Nedjelja je bila još bolja,ujutro smo se zaletili u shoping ja i njegova cura,a on je popravljao golfa,a nakon shopinga i ja sam mu pomogao oko bokova i haube koji su bili razbijeni,on je dakako sve to namijestio i onda smo iskitali auto i stavili neki kit prije farbanja da se bolje boja uhvati...Onda sam ja nastupio i vozio njegovog punta po mlaci i vežici(njegovom kvartu)...A navečer sam malo vozio golfa,ali me brzo prošla volja,jer je auto banana totalna....Eto to je moja neka "zabava"u posljednjih par dana,al opet i dalje ostajem u bedu nekom....Bog samo zna.......Pozz svima...

nedjelja, 24.02.2008.

Back,back again

Ejla svima koliko god vas ima.Pošto nisam imao net jedno vrijeme,sada kad sam ga napravio sjetio sam se da napišem postić....Premda neće biti nešto posebno kao niti jedan do sada,tj ima ih par koji meni puno znače...Eto ne znam di bi započeo,jer ima dosta stvari i novosti koji su mi se dogodile,ali hvala bogu živ sam,s obzirom da sam prolazio kroz neko full sjebano razdoblje kada sam izgubio skoro sve osobe do kojih mi je stalo,ali poslije kiše uvijek dođe sunce,možda zato i pišem post:-)....Odkad je završio prvi semestar na faxu nekako sam bolje volje jer su se dogodile neke stvari o kojima baš i nije trenutak pričat,ugl.sretan sam zbog toga....Ali bez obzira na sve svaki petak sam sa svojom ekipom vani,imamo frka i razno-raznih sranja,ali to nas ne spriječi da se napijemo i ubijamo se do ranih jutarnjih sati,šta će tek bit ako ja sad u petak položim,neću ni dolazit doma....Premda mi zakon ne dozvoljava da vozim od 11 do 5,ali tko ne riskira ne profitira....HOP-CUP JEBEŠ MUP!!!!!!.....To je to zasad od mene,napišem ja dal sam prošao ili ne tj možda jer ako položim sjedam u svoju mašinicu i putujem.....Pozzz

nedjelja, 27.01.2008.

LJUBAV NA DALJINU

Evo da napišem neš novo,svi koji me bolje poznaju,znaju da pišem posteve zbog toga šta sam u bedari ili dobijem dar govora,ali većinom je ovo prvo...Pošto baš ne mogu pisat zbog ruke koju sam razjebao živcirajući se,ali ne žalim....Pa sam surfajući netom našao priču o nečijoj ispovijesti koja svim ljudima treba bit pojam na neki način... pozz..


Bilo je ljeto, sparno vece, dva svijeta, koja su se na samom pocetku cinili sasvim razlicita, su se upoznali. On se zvaoo Dejan, a ona Ivana. Taj susret je bio sudbonosan i svasta se poslije desilo sto nije trebalo. On je bio sa njenom najboljom prijateljicom Darijom, al se zaljubio u nju, i odma se predpostavljalo da od te veze nebi moglo biti nista, al ipak desilo puno stvari koje niko od njih nije ocekivao. Dejan je bio Bosanac, koji je bio na ljetovanju u Dubrovniku, a Ivana Hrvatica koja je rodjena u Dubrovniku i tamo je zivjela, i velika daljina je bila prepreka za tu vezu. Dejan se sa tog ljetovanja vratio i jos je bio sa Darijom, i bio je zaboravio na Ivanu. nakon 10-ak dana Darija je prekinula vezu koja je bila dobra al daljina je smetala Dariji. Dejanov zivot je tekao normalno sve dok nije dobio pruku od jedne djevojke. Ta djevojka je bila Ivana. U drugoj ga je poruci pitala da budu zajedno, zeljela je ispitati da li se ono vece desila sudbina ili je to bio lazan znak. Dejan je pristao, iako sa blagom sumnjom da ce veza uspjeti zbog daljine, jer je vec jedna zbog istog razloga prekinuta. Tako su to vece pocela nova polavlja u njihovim zivotima.
Od te veceri stalno su si slali poruke, zvali jedno drugo, i u tome im je prosao 1 mjesec veze i oni sami nisu mogli vjerovati da ce to toliko potrajati, ali su shvatili da je to sudbina i isli su dalje. Dejana je napala bivsa cura i Ivanina prijateljica, Darija. Dejanu je Darija slala poruke “kako je mogao”, ”najbolja mi je frendica” itd. Ivana je posumnjala Dejanu da joj muti iza ledja sa Darijom, on ju je uvjeravao u suprotno, i stvarno joj je govorio istinu. Dolazio je u pitanje prekid, ali su nastavili dalje, ali ti dogadjaji su uvijek ostali kao mrlja u vezi, i Ivana je to stalno nabacivala Dejanu kad bi joj nesto prigovorio. Isli su dalje i tako dan za danom, mjesec za mjesecom, do negdje kraj drugog i pocetka treceg mjeseca, kad se opet javila Darija. Pocela je opet sa istom temom, Vezom Dejana i Ivane. Stalno je nesto prigovarala, i Dejan je u jednom trenutku poludio i rekao da je Darija ljubomorna, na sta mu je ona rekla da joj se vise nejavlja. To je uradio, ali je u sebi rekao “kad me opet vidi nece izdrzati da mi se ne izprica”. Dejan je sa Ivanom bio i dalje sve do cetvrtog mjeseca kada mu je Ivana rekla da joj se svidja drugi, i da prekida vezu, na sta je Dejan poludio ali je na kraju prihvatio i nastavio dalje. poslije petnaest dana mu je Ivana poslala poruku “gdje si prijatelju, sta radis, pa nikako da se javis prijateljici. saljem ti prijateljsku pusu, al bi mogla biti ona prava ako hoces?”Dejan je u tom trenutku vec bio upoznao drugu curu, ali je ipak dao malu nadu Ivani i rakao da bi mogla biti prava pusa. pitao ju je sta je bilo sa onim momkom?Ona mu je odgovorila da su samo “brijali” na sta je on burno odreagovao. Tako su se dopisivali 20-tak dana nakon cega je Dejan odlucio jos jednom krenuti u pustolovinu sa Ivanom. Za manje od mjesec dana trebali su se vidjeti u Dubrovniku. Dejan je isao na ljetovanje. Dan prije nego sto je Dejan trebao doci ni jedno ni drugo nisu mogli spavati, nisu vjerovali da ce se nakon toliko vidjeti. Bili su zajedno oko 8 mjeseci i to je bilo dugo vremena, on ju je volio svim srcem iako nije bio 100% siguran koliko ga ona voli. Ipak uvijek je mislio pozitivno i nadao se da ga voli bar pola kao on nju. Dosao je dan kada su se trebali naci on nije vjerovao sta se sve dogadja oko njega, nije mogao vjerovati nakon koliko ju je vremena vidio. Kada su se nasli zagrlio ju je tako jako i zeljeo je da tako ostanu sto duze ako je moguce vjecno. Razisli su se i rekli da ce se opet sutra vidjeti. Kada je isao kuci sreo je Dariju, gledao ju je ljutito, nisu se ni pozdravili. Tek sto je usao u kucu primio je poruku od Darije kako joj je zao zbog svega zao i da se bezveze ljutila na njega, bas kako je on predpostavio. On je prihvatio ispriku i oprostio joj je, i ona je poslala jos par poruka isprike, i on joj je sve oprostio. Sve je bilo dobro do sedam dana kasnije kad mu je Ivana poslala poruku da raskida, da ga voli al ipak raskida. On je trazio objasnjenje al ga nije odma dobio. Rekao joj je da se nadju navece da popricaju malo, da mu objasni zbog cega, ona je na to pristala. Kada su se nasli on ju je pitao zbog cega, a ona mu je rekla zbog svega. On je sa malim osmijehom na licu rekao postoji svasta, trebam konkretan odgovor. Ona mu je samo odgovorila volim te al mi se neda biti sa tobom. On taj odgovor nije prihvaio ali ipak je nastavio dalje, i tu je napraviokobnu gresku koja ga je mogla mnogo toga kostati. Poceo se nabacivati svojoj staroj ljubavi Dariji. Odma joj je rekao da je na Ivanu zaboravio i da je nevoli, iako su obadvoje znali da nije tako. Darija
je bila tvrd orah cak i za Dejana, led koji nepuca tako lako. Sutradan kada se vracao sa plaze primio je poruke od Darije i Ivane, kako je dvolican gad, kako ga nezele vidjeti vise i da je on proslost za obadveOn se pravdao Dariji da nije nista lose htjeo i kad joj se nabacivao da je vec bio prekinuo sa Ivanom, ona mu nije puno vjerovala. On ju je uvjeravao da nema razloga da mu nevjeruje. Na Ivanine poruke se nije pokusavao pravdati, jer ga je dvaput povrijedila, ali negdje u njegovom srcu znao je da je jos voli, i pokusao je naci pravi razlog. Pravi odgovor zbog cega su prekinuli dobio je brzo. Odgovor koji je dobio promjenio je mnogo stvari. Taj odgovor je bio kako su je prijateljice nagovorile da prekine, na sta joj je on rekao da buduce slusa svoje srce kada je u pitanju ljubav. Posto Dejan nikad nije prestao da vjeruje da bi on i Ivana mogli da budu opet zajedno, tako joj je predlozio da se nadju kod nje. Ona je pristala i na tom susretu se rijesilo mnogo stvari. Kao prvo, pomirili su se, opet su zajedno od tog susreta, ali ga je ona zamolila da negovori Dariji da su zajedno. On je nju poslusao i napravio malu gresku. Par dana poslije se vracao u Bosnu, jos par puta su se vidjeli i Darija je vjerovala da su oni posvadjani. Kada je dosao u Bosnu Dejan se dopisivao sa Darijom i ona ga je bezveze pitala da li je u svadji sa Ivanom, on je odgovorio da nisu na sta se ona razocarala i nije vjerovala vise Dejanu. dejan i Ivana su bili zajedno jos 7 dana i Dejanu je bilo svega dosta zato sto su mu se svi mjesali u vezu, prekinuo je al odma poslije 10 min je naazvao Ivanu i zamolio je da im niko od njenih prijateljica ne mjesa u vezuTo je uradio zato sto je Darija rekla da Ivana zasluzuje boljeg od Dejana. Dejan i Ivana su nastavili dalje vole se i vjerovatno ce potrajati njihova veza. To je ljubav na daljinu koju svaka svadja i svaka greska i ljepa stvar ocvrsne.